Posljednjih desetak godina u Hrvatskoj se javlja problem sušenja tuja.
Najviše stradava najčešći kultivar Smaragd koji se koristi kao ukrasna vrsta i vrlo često kao zelena ograda. Sušenje se javlja u obliku propadanja vrhova izbojaka, cijelih grančica i grana, a lijepa zelena boja mijenja se u blijedozelenu koja kasnije prelazi u smeđu te se na kraju biljka često u potpunosti suši i odumire.
Razlozi tome su višestruki:
- zbog tretiranja reznica hormonima i enzimima tuja je postala manje otporna na cijeli opus bolesti
Biljke ostaju otpornije ukoliko se razmnožavaju bez ikakvih dodataka, pogotovo enzima rasta. Cijena tome je manji broj zakorijenjenih reznica te poskupljenje postupka razmnožavanja. Ukoliko biljke u startu previše potpomažemo u rastu, nakon presađivanja kada više nemaju toliku njegu, postaju fiziološki slabije.
- klimatske promjene i neadekvatna skrb za posađene biljke
Svaka biljka trpi i fiziološki slabi ukoliko nema optimalne uvjete za rast i razvoj (suša, neadekvatno tlo, prevelika vlaga, prevelika gustoća biljaka), te je tako oslabljena biljka pogodna za napad brojnih sekundarnih štetnika.
- tako oslabljene biljke, pod stresom, omogućavaju raznim štetnicima da ih lakše napadnu
Tujin krasnik je jedan od najčešćih. Ličinke izgrizaju stabljiku čineći nepravilne hodnike pod korom što može dovesti do sušenja cijelih grana a ukoliko je biljka mlađa, dovest će do sušenja cijele biljke.
Tujin potkornjak spada u najopasnije štetočine, napada već oslabljena stabla ali sve češće i zdrava stabla. Odrasle jedinke buše rupe na kori i pod korom – možemo to primjetiti kada se na rašljama grana, na mjestima gdje se hrane, pojavi piljevina i smola. Iznad tih mjesta dolazi do sušenja vrhova grana koje može, ukoliko je postavljeno jajno leglo, izazvati smrt stabla.
Ono što možemo napraviti jest pregledati tuje u proljeće da vidimo u kakvom su stanju nakon zime. Svakako je potrebno čišćenje stabalaca od odumrlih iglica iznutra trešenjem biljaka i vađenjem odumrlih izbojaka. Ukoliko uočimo bolesnu granu ili napadnutu štetočinom, potrebno ju je odrezati i spaliti. Tijekom svibnja moguće je tretirati tuje insekticidom, uzimajući u obzir da se tretiranje provodi u vrijeme kad nema leta pčela obzirom da otrovan i za njih.
Upravo zbog osjetljivosti ove vrste, u posljednje vrijeme izbjegava se sadnja iste te se upotrebljavaju slične vrste, otpornije na bolesti i štetnike. Leylandii pačempres je odlična alternativa ukoliko želite malo otporniju vrstu zelene ograde.
